Razgovarala: Barbara Matejčić, HND
ZAGREB – Mogens Blicher Bjerregard predsjednik Europske federacije novinara i bivši dugogodišnji predsjednik Danskog sindikata novinara idući tjedan dolazi u Hrvatsku. Sudjelovat će na tribini o radnim i autorskim pravima novinara “Novinarstvo ne damo: Koliko i za koliko radimo?“ koja će se 30. rujna održati u Novinarskom domu u Zagrebu. Tim smo povodom razgovarali s njim o radnim i autorskim pravima, privođenju novinara Indexa Gordana Duhačeka te drugim pitanjima koja muče novinare.
Novinar Gordan Duhaček nedavno je uhapšen i ekspresno osuđen zbog vrijeđanja policije te je optužen zbog „vrijeđanja moralnih osjećaja građana“ jer je na Twitteru satirički obradio domoljubnu pjesmu. Kako kao predsjednik Europske federacije novinara to komentirate?
EFJ najoštrije osuđuje takvo postupanje jer ne samo da se time krše prava novinara, već je ugrožena i sloboda medija i sloboda govora. I kritika i satira se moraju poštovati, naročito javne osobe i vlasti.
Indeks slobode medija Reportera bez granica pokazuje da su radni uvjeti novinara u Europi iz godine u godinu sve lošiji. Koji su glavni razlozi za to i kako neadekvatni radni uvjeti utječu na samo novinarstvo?
Glavni razlog je nedostatak volje poslodavaca da ozbiljno pregovaraju o kolektivnim ugovorima, jer možda ne razumiju koje su prednosti pristojnih uvjeta rada njihovih suradnika, računajući i zaposlenike i slobodne novinare. Novinari i izdavači bi trebali voditi kvalitetniji dijalog te shvatiti da imaju zajedničke ciljeve.
Loši radni uvjeti čine novinare ranjivima jer moraju pronaći različite načine da bi zaradili i preživjeli, a to u većini slučajeva negativno utječe na kvalitetu sadržaja – jer nemaju vremena i sredstava da bi se kvalitetno pripremili za priču ili obavili potrebno istraživanje.
Mnogi novinari u Hrvatskoj rade u nesigurnim, prekarnim uvjetima; bez stalnih ugovora, za niske plaće i honorare, neki su prisiljeni na lažne slobodnjačke pozicije iako zapravo redovito rade za istog poslodavca, medijske kuće angažiraju sve više studenata koje mizerno plaćaju. Primjerice, od otprilike 2000 članova sindikata novinara, tek ih je pola stalno zaposlenih. Kako se novinari i sindikati novinara mogu suprotstaviti takvim izrabljivačkim praksama?
To je jedan od naših najtežih zadataka. Smatram da bi novinari trebali biti otvoreni u vezi svojih ugovora, plaća i honorara kako bi opravdali svoje zahtjeve. To bi značilo da ne prihvaćaju kada im poslodavci kažu da su plaće ili honorari tajni, već da otvoreno govore o tome. Također, ne bi trebali biti sami kad pregovaraju o plaćama. Mogu se pronaći neki dobri „ambasadori“ koji bi im pomogli. Sindikat bi se trebao susresti sa studentima koji rade u medijima i razgovarati s njima o plaćama i honorarima, ali bez propovijedanja. Sljedeći korak bi bio zahtjev za kolektivnim ugovorom za sve takozvane lažne slobodne novinare. Trebalo bi i surađivati s drugim sindikatima. Vrlo je važno shvatiti ideju i snagu ujedinjenosti. Trebalo bi i slijediti odluku Vijeća Europe da slobodnjaci imaju pravo na kolektivni ugovor. Također bismo trebali pritisnuti novo vodstvo Europske komisije da poboljša poziciju slobodnih novinara.
Kolektivne ugovore u Hrvatskoj imaju tek tri medijske kuće, dok ih je prije deset godina imalo njih 11 i razmatrao se mogući nacionalni kolektivni ugovor. Jedan od ciljeva Ekspertne grupe za radna prava Europske federacije novinara jest da se ojačaju sindikati za pregovaranje kolektivnih ugovora, no kakav je stav EFJ-a o granskom kolektivnom ugovoru kojim bi bila regulirana prava novinara na nacionalnoj razini?
Različiti su pristupi kolektivnim ugovorima, ovisno o pojedinoj kulturi i samoj situaciji. Često je lakše postići kolektive ugovore zasebno u svakom mediju, jer se mogu adresirati potrebe i zahtjevi unutar toga medija i viša je razina razumijevanja obiju strana u pregovorima. No, nacionalni ugovori mogu prisiliti na obaveze medijske kuće nesklone kolektivnom ugovoru.
Slobodni novinari su najranjiviji radnici u medijskom sektoru. Kakva je vaša pozicija slobodnog novinara u Danskoj?
Isto vrijedi i za mnoge slobodne novinare u Danskoj. No, razmjerno velikom broju slobodnjaka ide dobro. Danski sindikat novinara je za svoje članove razvio dvogodišnji besplatan program obrazovanja za slobodnjake. Također je važno razumjeti da postoje razni poslovni modeli u okviru novinarstva – edukacije, komunikacije, savjetovanje itd.
U Hrvatskoj se nerijetko i native oglašavanje smatra dijelom novinarstva i novinari moraju producirati i taj sadržaj. Koji je vaš stav o takvoj praksi?
Iznimno je važno da novinari ne miješaju svoj posao s PR-om. Novinari, naravno, mogu raditi i taj dio posla, no onda trebaju biti smatrani medijskim PR-ovcima ili komunikatorima. Novinari u novinarskoj profesiji bi trebali raditi isključivo pravo novinarstvo, a ne oboje istovremeno. A građanima mora biti jasno naznačeno što je novinarstvo, a što oglašavanje, uključujući i native. Nitko ne bi smio imati dvojbe oko toga.
Ogranak slobodnih novinara Švedskog sindikata novinara dogovorio je povećanje honorara s nekoliko velikih švedskih medijskih izdavača. Još je 2006. godine Poveljom o pravima slobodnih novinara Europske federacije novinara propisano da bi svaki slobodni novinar trebao imati jednaka prava kao zaposleni novinari, dakle plaćeno bolovanje, plaćeni roditeljski dopust, naknadu u slučaju nezaposlenosti, mirovinsko osiguranje… Slobodni novinari u Hrvatskoj djeluju pojedinačno, bez ikakvih prava i zaštite. Kako to možemo promijeniti?
Prije svega treba uspostaviti dobru suradnju i obostrano razumijevanje između zaposlenih novinara i slobodnjaka u svakom mediju. Slobodni novinari trebaju podršku svojih zaposlenih kolega. I trebao bi postojati pošten odnos između honorara i plaća. Slobodnjaci bi uvijek trebali biti više plaćeni jer poslodavci za njih nemaju dodatnih troškova kao za zaposlenike. Možete napraviti obrazac za izračun stvarne cijene rada slobodnjaka, kao što to imaju slobodni novinari u nordijskim zemljama. Takav izračun koriste i predstavnici sindikata kada daju podršku slobodnim novinarima prilikom pregovora oko ugovora. U Danskoj svaki medij ima ugovor koji ili uključuje i slobodne novinare ili je pak zaseban za slobodne novinare, primjer Švedske ste spomenuli, a u Irskoj novi zakon dopušta da se slobodnjaci uključe u kolektivne ugovore tako da ćemo promatrati što će se tamo dalje događati.
Oko 3000 zaposlenika njemačkih javnih servisa – ARD-a, ZDF-a i WDR-a – nedavno je održalo štrajk upozorenja kako bi poslali jasnu poruku tijekom sporog procesa kolektivnog pregovaranja. Čelnici štrajka poručili su da dobro novinarstvo košta. No današnje novinarstvo ima prilično nisku cijenu. Vlasnici medija tvrde da je industrija izgubila puno prihoda i da novaca nema. Može li se novinarstvo danas bolje platiti?
Budućnost nije lako predvidjeti, no kako sam optimističan, vjerujem da kada natjeramo velike digitalne platforme da plate svoj dio računa i kada više medija uspostavi nove poslovne modele – poput švicarskog online magazina Republik kojem čitatelji plaćaju za sadržaj ili nezavisnog internetskog medija u Danskoj, Altinget.dk, koji proizvodi specijalizirani sadržaj, što mu omogućava da onda na otvorenim stranicama ima više političkih članaka – onda će novinarstvo moći biti bolje plaćeno. No takvi pregovori također zahtijevaju snažnu novinarsku ujedinjenost.
Europska federacija novinara snažno je podržala Direktivu o autorskim pravima koju je Europski parlament usvojio u ožujku nakon dugih rasprava. Pred nama je proces implementiranja Direktive u hrvatsko zakonodavstvo. Što novinari mogu očekivati od primjene Direktive?
Novinari bi trebali dobiti naknadu za svako ponovno korištenje njihovog djela, a prema Direktivi autorske su naknade pravednije nego što su bile. Stoga je važno stalno se pozivati na Direktivu. Jedno od glavnih postignuća Direktive je članak 12. o kolektivnom licenciranju s proširenim učinkom. Svim podružnicama preporučamo da se zalažu za takve mehanizme jer omogućavaju naknade za autorska prava za više novinara. Također, potičemo da se zalažu za Kolektivno upravljanje pravima, uključujući i izdavače i autore, pa čak i ako je moguće da se udruže s više europskih zemalja.
